Vuk Karadžić je na samrti tražio da mu donesu jedno iz Srbije, ali nije dočekao: Ovim rečima je ispraćen u večnost
Vuk Stefanović Karadžić preminuo je 7. februara 1864. godine u Beču, u svom stanu u Marokkanergasse 3, daleko od rodnog Tršića i Srbije kojoj je posvetio čitav život. Njegova smrt označila je kraj jedne epohe, ali i sudbinu čoveka koji nije dočekao da u svojoj zemlji vidi zvanično prihvaćenu reformu srpskog jezika za koju se borio decenijama.
Poslednje trenutke proveo je u sobi čiji su zidovi bili ispunjeni portretima savremenika, litografijama, bogatom prepiskom i predmetima koji su svedočili o njegovom životu i radu. Iznad postelje su visile gusle, simbol narodne kulture kojoj je Vuk dao besmrtnost. Njegova poslednja želja bila je jednostavna i duboko lična – da se napije vode sa lovćenskog izvora Ivanbegovih korita.
Poslednja pošiljka koju je poslao bila je ikona Svetog Đorđa, delo njegove ćerke Mine, namenjena manastiru Duži pod Durmitorom, u njegovom zavičaju.
Dva svedočanstva o Vukovoj smrti
O smrti Vuka Karadžića sačuvana su dva verodostojna zapisa. Jedan je ostavio Aleksandar Sandić (1836–1908), Vukov nekadašnji lični sekretar i blizak saradnik, a drugi njegova ćerka Mina Karadžić-Vukomanović, koju je Vuk od milošte zvao Soko.
Sandić je o Vuku pisao niz tekstova, a najdetaljniji opis poslednjih sati dao je u zapisu „Smrt Vukova“, objavljenom u knjizi Susreti s Vukom, koju su priredili Golub Dobrašinović i Borivoje Marinković.
U tom tekstu Sandić beleži:
„Do pred podne onog dana kada će umreti, kazivao je, po svom običaju, nešto u pero svom pisaru i čitaču Tirolu - dok mu u posetu ne dođe slavni lekar, profesor dr Škoda. Raspita se kako mu je, pregleda ga i naredi da se starac mane posla. Neka nešto prezalogaji, pa neka prilegne da se odmori... Starina Vuk posluša lekara. U postelji zaspa – što 'no kažu – kao okupan.
Oko četiri sata predveče trgnu se iz sna, ožedneo. — Mina, sokole (tako je od milošte zvao svoju ćerku Vilhelminu), da mi je sad da se napijem vode sa 'Korita Ivanbegovih', čini mi se da bih odmah ozdravio! — Mina mu donese čašu vode. Ispi je u slast. Pogleda po sobi; zastade pogledom na krasnim javorovim guslama iznad svoje postelje, s pročelom o zidu. Klonu glavom na uzglavlje i, pomisliš, zaspa – a ne, izdahnuo je. Tako se lako starac rastao s dušom...“
Minino svedočenje: bol, žeđ i neumorna želja za radom
U zaostavštini austrijskog književnika Ludviga Augusta Frankla sačuvana je i Minina lična zabeleška o očevim poslednjim danima. Prema njenim rečima, Vuk je umro 7. februara, u četiri sata posle podne. Tog dana bio je izuzetno žedan, imao je temperaturu, bunio je i tražio da jede krastavce iz rodnog Tršića. Trpeo je snažne bolove i ponavljao:
„Traje li još uvek isto? Neće nikada proći.“
Mina je neprestano bila uz njega, bdela nad svakim njegovim pokretom. Na samrti joj se obratio rečima:
„Stalno slušam kako oko mene udaraš svojim krilima.“
U postelji je proveo svega jedan dan, ali ni tada nije odustajao od rada. Tražio je rukopise kako bi nastavio da ih ispravlja i govorio:
„Sutra me nećete u njemu zadržati.“
I dok je gasnuo, razmišljao je o putovanjima i planovima:
„Žuri mi se! Što se zimi ne svrši – nikad se to neće uraditi. U proleće moram ponovo da putujem.“
Govor nad Vukovim odrom: zaboravljeni nekrolog
Na sahrani Vuka Karadžića jedan od govornika bio je i arhimandrit Gerasim Petranović. Njegov govor bio je zaboravljen više od jednog veka, sve dok ga književnik Nikola Devuri iz Šapca nije pronašao i objavio u listu Novosti 8. septembra 2019. godine.
U nastavku prenosimo govor arhimandrita Gerasima Petranovića u celosti:
Evo nas, braćo Srbi, nad pokojnikom življim od svih. Danas mi ovde okupljeni, smrtni i prolazni, ispraćamo u vječnost besmrtnika. Ovaj datum ući će u istoriju Srbije, Evrope i svijeta. Sricaće ga i učiti naizust đaci naše otadžbine uz slova iz najljepše azbuke, i pjevaće o njemu uz epske pjesme koje je obesmrtio ovaj besmrtnik, i koje su ovjekovječile njega i njegov narod.
Veliku svjetlost srpskog srednjeg vijeka utulilo je agarjansko ropstvo, i prognalo Srbe sa evropske i svjetske kulturne scene. Vuk Stefanović Karadžić, samouko seljače iz Tršića, titanskim naporom i podvigom, vratio je svoj narod na velika vrata u dvore Evrope i svijeta. Srbi su, zahvaljujući njemu, stali rame uz rame uz velike narode starog kontinenta. Sveti Sava je otvorio vrata i prozore na srpskoj kući, a Vuk je upalio veliku svjetlost u srpskoj duši.
Okupljeni danas oko njegovog odra, kao nekada drevni Izrailj na rijekama Vavilonskim, pjevamo zavjetne pjesme i himne: Ako zaboravimo tebe besmrtniče, neka nas zaboravi desnica Gospodnja. Ovaj najveći baštinik narodnog predanja, pečalni trudbenik i sakupljač skrivenog blaga i dragocijenog bisera srpske kulture, dokoračao je drvenom štulom na vrh zlatnog olimpijskog trona evropske kulture i na njega izveo svoj narod. Vajmarski genije sagnuo se do zemlje pred njim i pred bogatstvom srpske narodne duše.
Samo je Gospod više učinio za Srbe od Vuka Stefanovića Karadžića. Ono što je za hrišćane Jerusalim, za srpsku kulturu je Vukovo rodno selo Tršić u Jadru kod Loznice. Vuk je preveo Novi zavjet na narodni jezik, i srpski jezik svrstao među velike jezike svijeta. Jezik je narod. Vukovom reformom jezika obnovio se duh srpskog naroda. Onijemeli u tami vijekova ropstva, Srbi su kroz Vuka zlatousto prozborili i zadivili Evropu i svijet.
Predajemo danas Vukovo umorno tijelo tuđoj zemlji, predajemo prah prahu, a njegovu besmrtnu dušu i djelo − vječnosti. Nadajmo se da će buduća pokoljenja ispuniti njegovu želju koju je izrekao na ispovijesti pod mojim epitrahiljom, da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Srbiju. Gore prokletstvo od života u tuđini, jeste samo smrt u tuđini. Tuđina je i mrtvacu teška. Utjeha svima nama neka bude saznanje da Vuk Stefanović Karadžić svojim velikim djelom i životom pripada cijelom svijetu. Gdje god bio, on je svagda i svuda svoj na svome. Svijet je otadžbina genija. A Srbija je tamo gdje je Vuk! Slava besmrtnom Vuku Karadžiću. Hvala Gospodu na ovom velikom daru srpskom narodu i svijetu. Amin.
Video: Koliko je srpski jezik ugrožen novim izrazima